Davor Šentija Anatomija čovjeka je znanost o graĎi ljudskog tijela grč. Studenti anatomije postajemo kada već kao djeca počinjemo istraživati dijelove našeg tijela, i, na neki način, ostajemo studenti doživotno. Tijelo možemo podijeliti na regije npr. U organske sustave spadaju: 1. Sustav organa za pokretanje lokomotorni sustav 2. Dišni respiracijski sustav 3. Srčanožilni kardiovaskularni sustav 4. Živčani nervni sustav 5. Mokraćnospolni urogenitalni sustav 6.

Sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem endokrini sustav 7. Limfni sustav Dio anatomije koji je predmet ovog poglavlja, jest funkcionalna anatomija lokomotornog sustava i bavi se proučavanjem dinamičkog sustava organa za pokretanje.

Anatomske značajke opisuju se u odnosu na točno odreĎeni položaj tijela, tzv. Da bi opisali pojedine anatomske značajke, tijelo možemo presjeći sa tri osnovne ravnine, tzv.

Slika 1. Za tvorbe koje su ispred i iza u odnosu na frontalnu ravninu koristimo pridjev anterior prednji i posterior stražnji. Za tvorbe koje su iznad i ispod u odnosu na poprečnu ravninu koristimo pridjev superior gornji i inferior donji. Za prostorno označavanje koriste se još i pridjevi internus i externus unutrašnji i vanjski, superficialis i profundus površinski i duboki, medius srednji, te dexter i sinister desni i lijevi.

Sustav organa za pokretanje dijelimo na kosti, spojeve meĎu njima zglobove i mišiće. Kosti i zglobovi čine kostur ili skelet, odnosno pasivni dio lokomotornog sustava; kostur daje oblik i oslonac tijelu, oblikuje šupljine koje štite osjetljive vitalne organe mozak, 3.

Poprečnoprugasti skeletni mišići koji se preko svojih tetiva vežu za kostur, pokreću ga ili učvršćuju te čine aktivni dio lokomotornog sustava. Starenjem se omjer mijenja, tj.

(PPT) Anatomija, 4, Lokomot. sistem, Zglobovi | strahinja stakov - oiqwdvy.xyz

Procesi izgradnje i razgradnje u finoj su ravnoteži, a na njih utječu brojni čimbenici kao što su hormonalni status, kemijski sastav krvi i fizičko opterećenje. Ukoliko kost miruje zbog imobilizacije ili paralize, dolazi do atrofije, postaje slabija i manje gustoće. Ako je, naprotiv, kost izložena fizičkim opterećenjima, nova koštana masa će se razviti uzduž linija najvećeg opterećenja; te linije mogu se zamijetiti na uzdužnim presjecima nosivih kostiju.

Unutar kosti nalaze se brojni mali kanalići za krvni protok i prehranu koštanih stanica. Tokom embrionalnog razvoja većina kostiju je u formi hrskavice, osim plosnatih kostiju, koje se razvijaju iz vezivnog tkiva. Hrskavično tkivo postepeno se pretvara u koštano djelovanjem tvorbenih koštanih stanica — osteoblasta, u središtima okoštavanja. Ta središta okoštavanja nalaze se u srednjem dijelu i na krajevima kostiju.

Tokom rasta, hrskavični kolutovi epifizne hrskavice postoje izmeĎu središnjeg dijela i krajeva kostiju, i kad konačno okoštaju kasni pubertet, prestaje rast kostiju. Površina kosti Slika 2, izuzev dijela pokrivenog zglobnom hrskavicom, pokriva tanka, ali čvrsta, prokrvljena vezivna opna, pokosnica ili periost.

Glavna je funkcija ove opne raspodjela krvnih žila i živaca na površini kosti, a štiti i pomaže pri cijeljenju prijeloma kosti. Dodatnu opskrbu krvlju omogućuju arterije što, zajedno sa živcima ulaze u kost kroz tzv.

Ispod pokosnice je sloj zbijenog koštanog tkiva, kompakta. Sloj kompaktne kosti omeĎuje spužvastu kost, čiji su listići lamele poredani u 4. Na taj se način uz malu težinu kosti postiže maksimalna otpornost na tlačna i vlačna opterećenja princip minimum — maksimum. U središtu dugih, plosnatih kostiju nalaze se žuta koštana moždina i crvena koštana moždina, u kojoj se proizvode krvne stanice. Slika 2. Presjek kroz dugu kost 5.

Slika 3. Kostur s prednje strane Slika 4. Kostur sa stražnje strane U tijelu ukupno ima preko dvije stotine kostiju Slike 3 i 4, a dijelimo ih prema obliku na duge npr. Slika 5. Podjela kostiju prema obliku 6. Dijelimo ih, prema graĎi, u tri skupine: vezivni fibrozni zglobovi, kao npr. Vezivni zglob: Šavovi lubanje Slika 7. Hrskavični zglob: preponska simfiza hrskavični kartilaginozni zglobovi, kao npr. U ovih su zglobova zglobne plohe pokrivene zglobnom hrskavicom, a unutar zglobne šupljine nalazi se zglobna sinovijalna tekućina, koja podmazuje i hrani zglobnu hrskavicu.

Izbočena zglobna ploha čini konveksno zglobno tijelo, a udubljena konkavno zglobno tijelo. Zglob omeĎuju dva lista zglobne čahure — vanjski fibrozni, graĎen od čvrstog veziva i unutrašnji sinovijalni koji luči zglobnu tekućinu. Zglob učvršćuju sveze ili ligamenti, koji stabiliziraju zglob i ograničavaju amplitudu pokreta. Neki ligamenti se nalaze unutar zgloba i zglobne čahure npr.

Sinovijalne vrećice ili bursae često se nalaze u blizini zgloba, a funkcija im je da spriječe trenje na mjestima gdje tetive prelaze blizu kosti. Slika 8. Pravi sinovijalni zglob: presjek ramenog zgloba u čeonoj ravnini 3.

Funkcionalna podjela zglobova Prema obliku i funkciji, zglobove možemo podijeliti u šest skupina: 1 KUTNI zglobovi omogućuju pokret samo u jednoj ravnini, oko osovine poprečne na ravninu pokreta Slika 8. Primjer kutnog zgloba su zglobovi izmeĎu članaka prstiju, ili zglob izmeĎu nadlaktične i lakatne kosti, u kojima se mogu vršiti samo pokreti pregibanja fleksije i ispružanja ekstenzije.

Kutni zglob Slika 9. Primjer su zglob izmeĎu palčane i lakatne kosti, te izmeĎu prvog i drugog vratnog kralješka donji zglob glave. Primjer kliznog zgloba su zglobovi izmeĎu pojedinih kostiju zapešća, ili izmeĎu zdjelične i križne kosti.

Slika Takva graĎa omogućuje pokrete u dva smjera oko dvije osovine, kao npr. Jajoliki elipsoidni zglob Slika Omogućuju pokrete u dva smjera oko dvije osovine. Primjer je zglob na bazi palca, izmeĎu trapezne kosti zapešća i prve metakarpalne kosti palca.

Kuglasti sferoidni zglob Kuglasti zglobovi najpokretljiviji su u tijelu, kao npr. Podjela pokreta u pravim zglobovima Sve pokrete u širem smislu možemo podijeliti na kutne, kružne cirkularne i translacijske pokrete.

Pri opisivanju kutnih i kružnih pokreta koristimo se pojmom ravnina i osovina pokreta. Slika 14a. Središnja sagitalna ravnina Slika 14b.

Čeona frontalna ravnina Slika 14c. Poprečna transverzalna ravnina Slika Osovina pokreta na slici pokreti u kuku, sagitalna os - čeona ravnina Poprečna transverzalna osovina — pokreti u lakatnom zglobu.

Poprečna transverzalna osovina — pokreti u zglobu kuka i ramenu. Poprečna transverzalna osovina — pokreti u koljenu lijevo i skočnom zglobu. Uzdužna longitudinalna osovina — rotacija u ramenom zglobu i rotacija glave Uzdužna longitudinalna osovina — rotacija podlaktice pronacija i supinacija Uz ove osnovne nazive za pokrete oko osnovnih osovina koriste se i posebni nazivi. Sagitalna osovina čeona ravnina pokreta — desna laterofleksija trupa obratiti pažnju na kompenzatornu lijevu laterofleksiju glave Sagitalna osovina čeona ravnina — radijalna i ulnarna abdukcija devijacija šake Stoga se i fleksija i ekstenzija palca odvijaju oko sagitalne osovine.

Pokreti inverzije i everzije ne vrše se oko jedne od osnovnih, već oko kose osovine koja ide od straga, dolje i lateralno prema naprijed, gore i medijalno Slika Kosa osovina — inverzija i everzija stop.