Ukocenost zglobova

Osteoartritis najčešće pogađa zglobove u rukama i nogama, uključujući prste, zglobove, kolena, skočni zglob i kukove. Možda i sami to često izgovarate. Ljudi sa artritisom su upoznati sa bolnim leđima, vratom, kolenima i kukovima. Simptomi u ranom stadijumu osteoartritisa mogu se klasifikovati na dva različita načina: bol i osetljivost zglobo va.

Takođe možete osetiti oštriji bol, kada pomerate oštećeni zglob na određeni način. Osetljivost zgloba je nelagodnost koju osećate kada pritisnete zglob. Ona može uključivati i vidljivo oticanje u području zgloba, ali to je češće u naprednim fazama osteoartritisa. Uz bol u zglobovima dolazi i ukočenost. Ukočenost zgloba je normalna kada se tek probudite ili sedite za stolom celi dan.

Osobe sa artritisom često počinju da se osećaju bolje kada zagreju svoje zglobove kroz lagano vežbanje, ili čak običnu šetnju. Hrskavica je zamišljena kao amortizer koji pomaže da se zglobovi glatko kreću. Kada se hrskavica istanji, trljanje kosti o kost može proizvesti brojne čudne senzacije. Pucketanje zglobova je uobičajeno kod ljudi sa osteoartritisom. To je manifestacija kostiju koje se trljaju jedna o drugu.

Možda ćete takođe osetiti ili čuti vaše zglobove kako škljocaju ili pucketaju, i kada se krećete. Ljudi u ranim fazama osteoartritisa mogu primetiti da pomeranje delova tela pogođenih artritisom nije tako lako, kao što je nekada bilo. Ukočenost zglobova i bol mogu doprineti gubitku fleksibilnosti, što se naziva i gubitkom opsega pokreta. Opseg kretanja je stepen do kojeg možete da pomerate zglobove u njihovom normalnom stanju.

Na primer, potpuno savijanje i kružni pokret kolena je njegov opseg kretanja. Ako imate artritis, možda nećete moći da savijete koleno koliko je moguće. Gubitak fleksibilnosti je obično veoma postepen proces. Bol, osetljivost i ukočenost zglobova imaju tendenciju da se javljaju u vrlo specifično vreme u ranim fazama osteoartritisa, više u fazi fizičke aktivnosti. Možda ćete primetiti da su vas recimo, kukovi bole nakon treninga ili utakmice, ili da su vam leđa ujutro ukočena.

Međutim, kako napreduje degenerativni artritis, možda ćete imati bolne zglobove, čak i kada ste u stanju mirovanja. U ranoj fazi artritisa, hrskavica između vaših zglobova postaje istrošena i poderana, kao i upaljena. Proces trošenja i habanja dovodi do gubitka tečnosti u zglobu, što uzrokuje da hrskavica postane tvrda, i kao takva otežava pomeranje zgloba. Nakon nekoliko tjedana do mjeseci počinju karakteristični simptomi vezani za zglobove: bol, oteklina i ukočenost.

Najprije se javlja bol u zglobovima koja sve dulje traje i sve je intenzivnija. Ukočenost zglobova je najizraženija u jutarnjim satima, u početku je kraćeg trajanja, a poslije sve dulja i traje do nekoliko sati. Upravo je ta jutarnja ukočenost karakteristična za reumatoidni artritis. Otekline zglobova su vretenastog izgleda a nastaju zbog izljeva u zglobu ili zadebljane zglobne membrane. Najtipičnije lokalizacije artritisa su ručni zglobovi te mali zglobovi šaka i stopala, premda je česta i zahvaćenost koljena, gležnjeva, laktova te ramena.

Treba naglasiti da svi zglobovi mogu biti zahvaćeni upalom kao npr.

Ukocenost zglobova

Za bolest je tipična simetričnost zahvaćanja zglobova premda tegobe mogu biti intenzivnije na jednoj strani. Kako bolest napreduje dolazi do razaranje hrskavice i kosti ispod hrskavice te zglobovi gube svoju gibljivost i pokretljivost, nastaju karakteristične deformacije za reumatoidni artritis, što smanjuje i radnu sposobnost.

Obzirom da je reumatoidni artritis sustavna upalna bolest, može se očitovati i brojnim vanzglobnim promjenama na koži, plućima, poplućnici, srcu, ili krvnim žilama. Na koži se mogu naći tzv. Na koži mogu nastati ulkusi rane zbog nedovoljne ishrane kože koja nastaje zbog upale krvnih žila koje krvlju opskrbljuju kožu.

Nadalje, na plućima se bolest može očitovati intersticijskom fibrozom pluća, pleuritisom upalom poplućnice što se očituje nestašicom zraka i kašljem.

MSD medicinski priručnik za pacijente: Osteoartritis

Srce također može biti zahvaćeno upalom, a očituje se poremećajem rada srca, otežanim disanjem, pritiskom u prsima. Često se javlja tzv. Mogu biti zahvaćeni i živci. Najčešća hematološka promjena je pojava blage anemije koja korelira s upalnom aktivnosti bolesti. Postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa nije jednostavno jer mnoga druga stanja mogu nalikovati na ovajporemećaj. Osim toga, nakon prve pojave tegoba rezultati laboratorijskih  pretraga mogu biti normalni još mjesecima.

U laboratorijskim nalazima ubrzana je sedimentacija eritrocita, povišene su vrijednosti C reaktivnog proteina CRP, često se razvija i anemija tzv. Kod bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom često je povišen i broj trombocita. Kod velikog broja bolesnika pozitivna su anticitrulinska protutijela tzv.

Klasične radiološke snimke zakvačenih zglobova npr. Osim toga, ta tehnika pomaže i u razumijevanju mehanizma bolesti. Međutim, nedostupnost i cijena pretrage glavni su ograničavajući faktori u njezinoj primjeni. Ultrazvučni pregled primjenjujemo na početku i tijekom praćenja bolesti, a ciljanim pregledom mogu se otkriti rane promjene tipične za reumatoidni artritis.

Ponekad se primjenjuje i scintigrafija skeleta u ranoj dijagnostičkoj obradi kojom se registrira eventualno nakupljanje radioizotopa u zglobovima zahvaćenim upalom. Klinička remisija se u kliničkoj praksi definira odsutnošću upaljenih zglobova i urednom vrijednosti CRP-a. Rano postavljanje dijagnoze i rana primjena lijekova je od neprocjenjive važnosti.

Lijekovima se postiže kontrola upalnog procesa i smirivanje bolesti. Ako se bolest ne liječi dolazi do progresivnog razaranja kostiju, nastanka deformiteta zglobova uz potpuni gubitak funkcije. U početku, u svrhu smirivanja upale, primjenjuju se i niske doze kortikosteroida. Od ostalih lijekova iz skupine tzv. Primjenjuju se i nesteroidni antireumatici NSAR koji primarno smanjuju bol ali imaju i određeni protuupalni učinak.

Danas na tržištu postoje i NSAR s manje nuspojava na probavni sustav, uz očuvanu jednaku protuupalnu djelotvornost — tzv. Ako tijekom određenog vremena dosljednom primjenom lijekova koji modificiraju tijek bolesti metotreksata, leflunomida, salazopirina nismo postigli zadovoljavajući učinak, tada primjenjujemo biološke lijekove koji su usmjereni na citokine ili njihove receptore odnosno stanice imunološkog sustava koje sudjeluju u upali. Danas se u liječenju reumatoidnog artritisa primjenjuje nekoliko različitih bioloških lijekova s različitim mehanizmom djelovanja inhibitori TNF-α, inhibitori interleukina-6, protutijela usmjerena na molekulu CD20, inhibitori kostimulacije limfocita T.

Prije primjene bioloških lijekova treba isključiti moguće infekcije tuberkulozu, hepatitis. Uz to, tijekom primjene biološke terapije potrebne su česte kontrole bolesnika kojima se prati učinkovitost primijenjenog lijeka, kao i moguće nuspojave. U liječenju važno mjesto zauzima kineziterapija medicinske vježbe i metode fizikalne terapije kojima je cilj očuvanje funkcionalne sposobnosti bolesnika. Kirurško liječenje reumatoidnog ar.

SLIČNI TEKSTOVI