Postoji nekoliko vrsta bolesti koje se mogu javiti na zglobovima. Ove bolesti mogu se podeliti u tri grupe, i to na osteoartritis, temporomandibularni poremećaj zglova i dislokaciju zglobova. Osteoartritis najčešće je oboljenje koje se javlja na zlobovima i nastaje kada dođe do oticanja artikulacije između kostiju koja onemogućava njihovu normalnu pokretljivost. Temporomandibularni poremećaj zglobova je oboljenje koje se javlja na viličnoj kosti, a nastaje kao posledica intenzivnog žvakanja ili povreda vilice.
Dislokacija zgloba nastaje kada se dve ili više kosti odvoji na mestu njihove artikulacije.
Što je zajednička funkcija?
Dislokacija zgloba najčešće nastaje kao posledica pada ili drugh slučnih povreda. Sinovijalni zglobovi, odnosno pokretljivi zglobovi, su vrsta zglobova koji omogućavaju normalnu pokretljivost kostiju i daju fleksibilnost skeletalnom sistemu. Sinovijalna tečnost je vrsta telesne tečnosti koja se nalazi unutar ovih zglobova i služi za olakšavanje kretanja. U sinovijalne zglobove spadaju kolena, laktovi, ručni zglobovi, ramena, kukovi i nožni članci.
Polu-pokretni zglobovi, odnosno amfiartrozni zglobovi, su vrsta zglobova koji omogućavaju samo delimičnu pokretljivost kostiju. U polu-pokretne zglobove spada kičma. Nepokretni zglobovi, odnosno sinartrozni zglobovi, predstavljaju vrstu zglobova koji pružaju stabilnost i podršku određenim delovima dela. U nepokretne zglobove spadaju zglobovi na kostima lobanje i karlice. Ova vrsta zglobova čvrsto je povezana sa kostima, a razdvaja ih samo takan sloj vlaknastog vezivnog tkiva.
Sinartozni zglobovi nazivaju se i fiksnim zglobovima zato što onemogućavaju pokretljivost kosti. Glavna funkcija zglobova je omogućavanje pokretljivosti i fleksibilnosti kostiju. Samim tim, zglobovi se klasifikuju u vrste na osnovu toga koliko pokretljivost omogućavaju, kao i prema tome za koliko su kostiju vezani.
Još jedna od mogućih klasifikacija zglobova je i prema tome koliko je kompleksna sama struktura zgloba. Glavna funkcija sinovijalnih, odnosno pokretljivih zglobova je omogućavanje širokog spektra pokreta, kao što je slučaj sa kolenima i laktovima. Sinovijalne zglobobe karakteriše prisustvo zglobne površine, zglobne šupljine, zglobne čahure, zglobne veze, zglonog koluta, meniskusa, zglobne usne i masnih jastučića. Istraživači govore o funkciji zglobova i kako su pogođeni bolestima, kao što je artritis, ili tretmanima za artritis.
Što je funkcija zglobova? Spoj se definira kao spoj u kojem se dvije ili više kosti okupljaju u svrhu kretanja ili stabilnosti. Kontrakcija mišića koji prelaze zglob uzrokuje pomicanje.
Normalna funkcija zglobova definira se kao sposobnost zgloba da se kreta kroz svoj raspon gibanja, težinu medvjeda i obavlja posao. Liječnici i fizioterapeuti obučeni su u anatomiji i fiziologiji kako bi znali kako normalni zglob treba izgledati i djelovati. Oni znaju strukturu i funkciju kostiju, mišića, ligamenata, tetiva, živaca i krvi za zglob. Sve ovo može se prikazati na dijagramima i u razgraničavanju leševa. No, iza toga moraju znati kako normalan zglob radi.
To uključuje koliko bi trebao biti u mogućnosti savijati, proširiti ili rotirati. Sposobnost nositi težinu ili odupirati pritisku suprotno djelovanju zgloba su drugi aspekti funkcije zglobova.
Kada odete liječniku s pritužbom na kost, mišić ili zglob, obavit će pregled mišića i koštane srži koji uključuje procjenu funkcije zglobova. Zglobnu funkciju može utjecati ozljeda ili upala, tako da će tražiti crvenilo, modrice i kako se uspoređuje s suprotnim zglobom koji može biti neozlijeđen.
Jesu li one iste veličine i oblika? Liječnik će pacijentu pomaknuti zglob kroz uobičajeni raspon pokreta - savijanje, produljenje, rotirajući. Također će manipulirati zglobom da ga pomakne. U oba slučaja traži ograničenja za kretanje i postoji li bol tijekom kretanja. Stavlja ruku na zglob kako bi se osjećala zbog crepita pucketanje koja pokazuje degradaciju zgloba. Izvršit će određene testove funkcija za sumnju na ozljede.
Ona vidi koliko dobro pacijent može oduprijeti pokretu zgloba. Raspon testova gibanja na ramenu uključuje otmicu, podizanje ruke od spuštenog položaja, prema strani i iznad glave u luku, a fleksibilnost je testirana s rukama ispruženim ispred i podignutom preko glave, s normalnim u rasponu od 0 do stupnjeva. Adukcija i unutarnja rotacija, a zatim otmica i vanjska rotacija testirani su s jednom rukom koja je stizala natrag odozdo, a zatim odozgo.
Ostali testovi uključuju Neerov test i Hawkinsovo ispitivanje za udaranje i testove za isprazniti Can i Gerbers Liftoff za ozljede rotatora. Za koljeno, liječnik će gledati pacijenta hoda i vidjeti ako postoji šepati, što će pokazati funkcija zglobova je smanjen. Liječnik će gledati pacijenta da stoji kako bi vidjeli jesu li noge naklonjene ili knock-kneed varus vs.
