Kad je osteoartritis jak, vrh čeljusti se opruži i osoba ne može široko otvoriti usta. Čeljust se može pomaknuti prema zahvaćenoj strani i osoba je ne može vratiti natrag.

Čak i bez liječenja većina se simptoma popravi nakon nekoliko godina, vjerojatno zato jer tračak tkiva iza diska postane ožiljkast i preuzme funkciju originalnog diska. Kad je reumatoidni artritis težak, naročito u mladih ljudi, vrh čeljusti može propasti i skratiti se. To oštećenje može uzrokovati naglo loše postavljanje mnogih ili svih gornjih i donjih zubi poremećena okluzija.

Ako je oštećenje jako čeljusna kost se konačno spoji s lubanjom ankiloza, što znatno otežava mogućnost otvaranja usta. Reumatoidni artritis obično zahvaća oba temporomandibularna zgloba podjednako što je rijetko slučaj u drugim vrstama poremećaja temporomandibularnog zgloba.

Artritis temporomandibularnog zgloba može nastati i zbog ozljede, naročito ozljede koja dovodi do krvarenja u zglobu. Takve ozljede su znatno češće u djece koja se nabodu na bradu.

Osoba s osteoartritisom u temporomandibularnom zglobu treba štedjeti čeljust koliko god je moguće, rabiti udlagu ili drugo sredstvo da se suzbije mišićnu napetost i uzimati sredstvo protiv boli.

Bol obično nestaje nakon 6 mjeseci uz liječenje ili bez njega. Obično je pokretanje zgloba dovoljno za normalne aktivnosti, premda se može dogoditi da se čeljust ne može tako otvarati kao prije. Reumatoidni artritis temporomandibularnog zgloba liječi se lijekovima korištenima protiv reumatoidnog artritisa bilo kojeg zgloba; ti lijekovi mogu uključiti sredstva protiv bolova kao što su kortikosteroidi, metotreksat i spojevi zlata.

Ankiloza zglobova msd

Posebno je važno održati pokretljivost zgloba i spriječiti ankilozu srastanje zgloba. Obično je najbolji način da se postignu ti ciljevi vježbanje po uputama fizikalnog terapeuta.

Za olakšanje simptoma, naročito mišićne napetosti, osoba po noći nosi udlagu koja ne ograničuje pokretanje čeljusti. Ako ankiloza ukoči zglob može biti potrebna operacija, a u rijetkim slučajevima i umjetni zglob da se uspostavi pokretljivost čeljusti.

Ona se sastoji u podučavanju osobe o promjeni životnih navika. Primjerice, u prevenciji osteoartritisa zgloba kuka ili ako ista već postoji valja savjetovati osobu da sjedi na povišenom. Ako se radi o koljenom zglobu, tada je potrebno savjetovati osobu da sjedi s opruženim nogama, a ne savijenim u koljenima pod kutom od 90 i više stupnjeva također nije poželjno čučati niti klečati.

Ankiloza zglobova msd

U sprečavanju degenerativne bolesti kralježničkih zglobova osobito je važno  podučiti osobu kako sjediti ili, primjerice, na koju visinu podesiti visinu ekrana računala. Neophodni dio edukacije u promjeni životnih navika jest postizanje optimalne tjelesne težine što je osobito važno kod osteoartritisa zglobova donjih ekstremiteta, jačanje mišića trupa, kao i zdjeličnog i ramenog obruča kod bolesti kralježnice.

U fazama jačanja tegoba važno je poštediti zahvaćeni zglob od aktivnosti svakodnevnog života, dakle preporučuje se relativna pošteda. Navedeno primarno podrazumijeva medicinske vježbe na suhom usmjerene na vježbe istezanja, postizanje pokretljivosti zgloba, snaženje mišića i vježbe propriocepcije.

Dalje se provode vježbe u vodi, plivanje, svakodnevno hodanje sa postupno progresivnim produženjem hodne pruge i izmjeničnom dinamikom tempa kretanja. Slijedeća važna stepenica je samokontrola. To znači da osoba nauči prepoznati signale vlastitoga tijela te nauči kada usporiti odnosno prekinuti započetu aktivnost.

Kada nastupi faza pogoršanja, tada valja znati izbalansirati odmor s aktivnošću. Bol možemo kontrolirati na nekoliko načina. Jedan od njih je provođenje fizikalno-terapijskih postupaka i učenje medicinskih vježbi na suhom i u vodenom miljeu. Indicirani su postupci fizikalne terapije — elektoranalgezija, magnetoterapija, toplinske i krioterapisjske procedure, kao i procedure manualne medicine koje mogu umanjiti bol poticanjem lokalne cirkulacije i promjenom metabolizma, uklanjanjem mišićnog spazma i edema.

Liječnik može propisati različite vrste ortopedskih pomagala. Neki od njih su štap, štake, ortopedska obuća ili ortoze kao potpora i rasterećenje oslabljenom zglobu.

  • Slijedeća važna stepenica je samokontrola.
  • Hemodilucije hipertenzije počinje na hvatištu sinovijskog zgloba na kost, a potom se širi na sve zglobne površine.
  • Razvija se imunološki proces autoagresije, imunokompleksi se talože posvuda, a napose na stijenke krvnih žila izazivajući difuzni vaskulitis, a potom i sinovitis, tj.
  • Ako se radi o koljenom zglobu, tada je potrebno savjetovati osobu da sjedi s opruženim nogama, a ne savijenim u koljenima pod kutom od 90 i više stupnjeva također nije poželjno čučati niti klečati.
  • Generalno, funkcija štapa ili štaka je rasterećenje bolnog ekstremiteta, a ortopedska obuća se nosi s ciljem korekcije statičkog opterećenja stopala ili duljine noge. Uloga ortoza je podržavati zglob u ispravnom položaju pri čemu se umanjuje pritisak na zglob i rasterećuje okolna muskulatura.

    Pored navedenih postoji čitav niz medicinskih pomagala koje olakšavaju svakodnevne životne aktivnosti. Ukoliko bol nije umanjena prethodno navedenim postupcima, ona se pokušava kupirati uzimanjem brzodjelujućih analgetika.

    Kod umjerene boli ordiniraju se paracetamol i najniže efektivne analgetske doze nesteroidnih antireumatika kroz najkraće vrijeme. Ako je uz bol prisutna i oteklina daju se protuupalne doze nesteroidnih antireumatika uz zaštitu želuca s inhibitorima protonske pumpe.

    Kod jakih bolova i kroz dulje vrijeme daju se kombinirani pripravci tramadola i paracetamola. Vrlo učinkovitima pokazali su se lokalni pripravci u obliku masti, krema i gelova koji su primjenj.

    SLIČNI TEKSTOVI