Hronična urtikarija je retko uzrokovana specifičnim pokretačima, zbog čega alergološko testiranje obično nije korisno. Hronična urtikarija može trajati više mesecima ili godinama. Iako je koprivnjača često neugodna i ponekad bolna ne spada u zarazne bolesti. Ovaj dublji sloj otoka može se javiti i na rukama, stopalima, genitalijama ili unutar creva ili grla.
Lečenje urtikarije ili angioedema je često uspešno sa oralnim antihistaminima koji kontrolišu svrab i ponovnu pojavu osipa. Promena u drugom medicinskom krvnom pritisku može pomoći angioedemu da ode. Koji lekari vam trebaju: Lekar opšte prakse Dermatolog Pedijatar Internista.
O čemu je zapravo riječ? Pojam id reakcije, kao posebnog zbivanja kod nekih kožnih bolesti, ali i drugih infekcija, nažalost je gotovo nepoznat liječnicima opće prakse oko 90 posto, ali i specijalistima dermatolozima, kao i specijalistima drugih usko povezanih struka.
Nedavno sam održala predavanje o toj temi pred oko 30 liječnika različitih specijalnosti i svi su nakon predavanja priznali da za taj pojam nikad nisu čuli. Razlog tome nedovoljna je edukacija tijekom studija i različitih specijalizacija. Zbog toga su česte zabune u dijagnostici, što sa sobom povlači i pogrešno liječenje, koje nikad ne dovodi do izlječenja.
U takvom slučaju primarno je riječ o neprepoznavanju uzroka promjena i liječenju posljedica koje ne može rezultirati izlječenjem. Zove se još i autoekcematizacija, a riječ je o akutnoj i generaliziranoj reakciji kože na različite uzročne čimbenike, najčešće zarazne ili upalne prirode. Obilježava je osip koji svrbi i simetričnog je oblika zbog širenja uzročnih čimbenika putem krvi. Osip izgledom podsjeća na gotovo sve kožne bolesti, što znači da nije specifičan.
U osnovi nije riječ o alergijskoj reakciji nego o imunološkom zbivanju do kojeg dolazi zbog toga što organizam pogrešno prepoznaje vlastite antigene, koji nastaju u našoj koži tijekom nekih prijašnjih bolesti. Pritom dolazi do pojačane podražljivosti T limfocita zbog promjene sastava kože i stanične reakcije, a uz to se veže i sniženje praga iritacije kože, pa ona lakše reagira i na najmanje podražaje.
Primarno se širi antigen, uz pojavu sekundarne imunološke reakcije, koju prepoznajemo kao alergiju i pogrešno je liječimo, a dokazano je i širenje upalnih čimbenika citokina iz tako pobuđenih stanica, koji se šire krvlju.
Budući da se na problem id reakcija ne obraća dovoljno pozornosti, teško je precizno odrediti njezinu učestalost. Ipak, prema podacima iz svjetske literature, javlja se u oko pet do 15 posto bolesnika s gljivičnim infekcijama kože, u 37 posto bolesnika s hipostazičnim dermatitisom i venskim ulkusom poremećaj venske cirkulacije i čak u oko dvije trećine bolesnika sa sekundarno zaraženim kontaktnim dermatitisom, bilo alergijskim ili nealergijskim.
Budući da id reakcije mogu nastati zbog velikog broja uzročnih čimbenika, i simptomi su vrlo šaroliki. Već je spomenuto da promjene mogu oponašati gotovo sve kožne bolesti. Obično se jave oko dva tjedna nakon početka djelovanja nekog od uzroka, koji u pravilu dugo ostaje nezamijećen, i traju dok se ne otkloni u potpunosti. Promjene su zbog širenja uzročnika krvlju uvijek simetrične i pretežno lokalizirane na trupu i ekstremitetima, a često zahvaćaju i lice.
Mogu se manifestirati u obliku papula prištića, urtika ili mjehurića s bistrim ili gnojnim sadržajem. Mogu podsjećati i na psorijazu, a katkad se na nogama javlja slika slična crvenom vjetru erizipel. Katkad su praćene i općim simptomima, kao što su groznica, lagano povišena temperatura, povraćanje, povećanje limfnih čvorova i slezene, povišeni broj leukocita, što više upućuje na upalno nego na alergijsko zbivanje.
Najčešći uzroci id reakcija su infekcije gljivicama kandida, trihofiton, epidermofiton, koje izazivaju promjene između prstiju na rukama i nogama, na šakama, tabanima i noktima, a mogu se dokazati mikološkom obradom i uspješno liječiti antimikoticima lijekovi protiv gljivica.
Česti uzroci su i upalne promjene na donjim ekstremitetima, koje su povezane sa slabom cirkulacijom ili venskim ulkusom.
To se događa u slučaju sekundarne infekcije bakterijama, najčešće stafilokokom, streptokokom i proteusom, ili primjene neke terapije koja ne odgovara koži bolesnika i mijenja je u nešto nepoznato.
Može biti riječ i o kontaktnom dermatitisu, obično na rukama, koji je prethodno sekundarno inficiran.
Svrab (scabies) - PLIVAzdravlje
