Najčešće promene počinju posle 45 godine života i razvijaju se postepeno uz blag bol, nekad i bez bola. Retko, promene mogu nastati i brzo, praćene bolom i otokom zglobova. Glavni simptomi su bolovi ručnih zglobova i sitnih zglobova šaka koji se javljaju posle upotrebe zgloba, a popuštaju u toku mirovanja. Prisutan je osećaj ukočenosti zgloba pri prvim pokretima posle neupotrebe šaka traje manje od 30 min, zatim osećaj onesposobljenosti za određene radnje, prisustvo otoka.

Dijagnoza se postavlja na osnovu lekarskog pregleda koji vrši fizijatar, a po potrebi i reumatolog. Na osnovu procene objektivnog nalaza lekar opredeljuje potrebu za radiografijom rentgen obe šake i laboratorijskim analizama, čime se utvrđuje tačan stepen artroze. Prema proceni lekara, mogu se sprovesti dodatni dijagnostički postupci: ultrazvuk zglobova šaka, magnetna rezonanca kako bi se pored stepena artroze utvrdio stepen oštećenja mekih tkiva oko zglobova: ligamenata, tetiva,nerava.

Deformacije šake nastaju kao posledica uvećanja kosti na mestima oštećenja i gubitka hrskavice. Tipične deformacije šake na najsitnijim zglobovima su u vidu tvrdih čvorova Heberdenovi čvorovi. Deformacije u vidu čvorova mogu biti prisutne i između prvog i srednjeg članka prstiju šaka Bouchardovi čvorovi. To su trajne promene na zglobovima šaka. Danas ne postoji lečenje koje može da izmeni, zaustavi i preokrene procese koji su osnova za nastajanje artroze.

Savetuje se niz mera i postupaka koji mogu da smanje tegobe, poboljšaju funkciju zglobova i poboljšaju kvalitet života. Npr: upotreba odgovarajućeg pribora za jelo sa širim nastavcima, izbegavanje aktivnosti i poslova koji povećavaju bol u šakama.

Primenjuje se medikamentozna terapija u zavisnosti od inteziteta tegoba i od strane lekara procenjenog objektivnog nalaza. U fazi bolova savetuju se lekovi koji ublažavaju simptome bola uz lokalnu primenu krioterapije aplikacija leda i lokalnih antireumatskih gelova. Bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće se viđa između te i te godine.

Bolest je tri puta češća kod žena. Nakon nekoliko tjedana do mjeseci počinju karakteristični simptomi vezani za zglobove: bol, oteklina i ukočenost. Najprije se javlja bol u zglobovima koja sve dulje traje i sve je intenzivnija. Ukočenost zglobova je najizraženija u jutarnjim satima, u početku je kraćeg trajanja, a poslije sve dulja i traje do nekoliko sati. Upravo je ta jutarnja ukočenost karakteristična za reumatoidni artritis.

Otekline zglobova su vretenastog izgleda a nastaju zbog izljeva u zglobu ili zadebljane zglobne membrane.

Reumatoidni artritis - simptomi, terapija i život sa bolešću

Najtipičnije lokalizacije artritisa su ručni zglobovi te mali zglobovi šaka i stopala, premda je česta i zahvaćenost koljena, gležnjeva, laktova te ramena. Treba naglasiti da svi zglobovi mogu biti zahvaćeni upalom kao npr. mali zglobovi između slušnih koščica ili zglobovi grkljana pa se to može očitovati nagluhošću odnosno promuklošću.

Za bolest je tipična simetričnost zahvaćanja zglobova premda tegobe mogu biti intenzivnije na jednoj strani. Kako bolest napreduje dolazi do razaranje hrskavice i kosti ispod hrskavice te zglobovi gube svoju gibljivost i pokretljivost, nastaju karakteristične deformacije za reumatoidni artritis, što smanjuje i radnu sposobnost. Obzirom da je reumatoidni artritis sustavna upalna bolest, može se očitovati i brojnim vanzglobnim promjenama na koži, plućima, poplućnici, srcu, ili krvnim žilama.

Na koži se mogu naći tzv. reumatoidni čvorići najčešće u području laktova ili na bilo kojem mjestu izloženom vanjskom pritisku. Na koži mogu nastati ulkusi rane zbog nedovoljne ishrane kože koja nastaje zbog upale krvnih žila koje krvlju opskrbljuju kožu.

Nadalje, na plućima se bolest može očitovati intersticijskom fibrozom pluća, pleuritisom upalom poplućnice što se očituje nestašicom zraka i kašljem.

Srce također može biti zahvaćeno upalom, a očituje se poremećajem rada srca, otežanim disanjem, pritiskom u prsima. Često se javlja tzv. suho oko nedostatak suza ili upala oka - episkleritis. Mogu biti zahvaćeni i živci. Najčešća hematološka promjena je pojava blage anemije koja korelira s upalnom aktivnosti bolesti.

Postavljanje dijagnoze reumatoidnog artritisa nije jednostavno jer mnoga druga stanja mogu nalikovati na ovajporemećaj.

Osim toga, nakon prve pojave tegoba rezultati laboratorijskih pretraga mogu biti normalni još mjesecima. U laboratorijskim nalazima ubrzana je sedimentacija eritrocita, povišene su vrijednosti C reaktivnog proteina CRP, često se razvija i anemija tzv. anemija zbog kronične bolesti. Kod bolesnika s aktivnim reumatoidnim artritisom često je povišen i broj trombocita.

Kod velikog broja bolesnika pozitivna su anticitrulinska protutijela tzv. anti CCP protutijela koja imaju veliku dijagnostičku vrijednost. Klasične radiološke snimke zakvačenih zglobova npr.

šaka i stopala su pretraga kojima utvrđujemo, a kasnije i pratimo promjene na zglobovima te procjenjujemo napredovanje bolesti. Osim toga, ta tehnika pomaže i u razumijevanju mehanizma bolesti. Međutim, nedostupnost i cijena pretrage glavni su ograničavajući faktori u njezinoj primjeni.

Ultrazvučni pregled primjenjujemo na početku i tijekom praćenja bolesti, a ciljanim pregledom mogu se otkriti rane promjene tipične za reumatoidni artritis. Ponekad se primjenjuje i scintigrafija skeleta u ranoj dijagnostičkoj obradi kojom se registrira eventualno nakupljanje radioizotopa u zglobovima zahvaćenim upalom.

Klinička remisija se u kliničkoj praksi definira odsutnošću upaljenih zglobova i urednom vrijednosti CRP-a. Rano postavljanje dijagnoze i rana primjena lijekova je od neprocjenjive važnosti. Lijekovima se postiže kontrola upalnog procesa i smirivanje bolesti.

Reumatologija - Artroza šaka - Dijagnostika i lečenje

Ako se bolest ne liječi dolazi do progresivnog razaranja kostiju, nastanka deformiteta zglobova uz potpuni gubitak funkcije. U početku, u svrhu smirivanja upale, primjenjuju se i niske doze kortikosteroida. Od ostalih lijekova iz skupine tzv. temeljnih lijekova uspješno se primjenjuju lijekovi poput sulfasalazina, leflunomida, antimalarika. Primjenjuju se i nesteroidni antireumatici NSAR koji primarno smanjuju bol ali imaju i određeni protuupalni učinak.

Danas na tržištu postoje i NSAR s manje nuspojava na probavni sustav, uz očuvanu jednaku protuupalnu djelotvornost — tzv. koksibi ili COX2-inhibitori.

Ako tijekom određenog vremena dosljednom primjenom lijekova koji modificiraju tijek bolesti metotreksata, leflunomida, salazopirina nismo postigli zadovoljavajući učinak, tada primjenjujemo biološke lijekove koji su usmjereni na citokine ili njihove receptore odnosno stanice imunološkog sustava koje sudjeluju u upali. Danas se u liječenju reumatoidnog artritisa primjenjuje nekoliko različitih bioloških lijekova s različitim mehanizmom djelovanja inhibitori TNF-α, inhibitori interleukina-6, protutijela usmjerena na molekulu CD20, inhibitori kostimulacije limfocita T.

Prije primjene bioloških lijekova treba isključiti moguće infekcije tuberkulozu, hepatitis. Uz to, tijekom primjene biološke terapije potrebne su česte kontrole bole.