Navodimo devet promjena na noktima koje mogu dosta toga otkriti o vašem zdravstvenom stanju. Žuti nokti Žuta boja se najčešće povezuje sa starenjem, učestalim korištenjem laka za nokte ili akrilnim noktima. Suhi, krhki i lomljivi nokti U ovom slučaju, životni stil ima najveću ulogu, primjerice koliko često koristite odstranjivač laka za nokte, koliko ste izloženi sredstvima za čišćenje, plivate li u bazenu, imate li gelirane nokte… Ako se ne pronalazite u ovim primjerima, možda je krivac za ispucane nokte gljivična infekcija ili bolesti štitnjače npr.
Clubbing nokti Pojam curling ili clubbing odnosi se na promjenu oblika nokta. Bijele točkice Male bijele mrlje na noktima najčešće su rezultat traume nokta i nisu znak za uzbunu. Horizontalne brazde Uzrok horizontalnih brazda ili Beau linije može biti trauma nokta ili niz ozbiljnih bolesti koje prati povišena temperatura npr. Zanoktice: Što su, zašto nastaju i kako se tretiraju?
Vertikalne brazde Okomite linije uobičajen su znak starenja i nisu razlog za brigu. Pitting Nokti koji su istočkani brojnim rupicama ili jamicama česti su kod osoba koje imaju psorijazu, no mogu se povezati i s bolešću vezivnog tkiva ili alopecijom autoimunom bolesti koja uzrokuje opadanje kose.
Tamne mrlje Ako nisu posljedica traume, crne linije ili mrlje na noktima zahtijevaju hitan posjet liječniku jer može biti riječ o melanom.
Koža, kosa i nokti Previše posla i nemate vremena za dotjerivanje? Možda ipak postoji rješenje. Koža, kosa i nokti Spriječite razvoj gljivica! Neka vaši nokti zablistaju u boji zdravlja. Krvni tlak Nizak krvni tlak: Prepoznajte simptome i olakšajte si život. Gripa i prehlada Učinkovito se riješite kaktusa u grlu: naučite kako ublažiti grlobolju. Razlikujemo dva oblika fibrozitisa: primarni — javlja se bez jasnog razloga, sekundarni — razvija se tijekom drugih bolesti, primjerice, kroničnih sistemskih bolesti, bolesti upalnog reumatizma, kolagenoza i slično.
Ponovljene mikrotraume i prenaprezanje mišića, psihogeni i emocionalni čimbenici dovode do napetosti i pojačanog mišićnog tonusa pa se fibrozitis mišića često označava i kao psihogeni reumatizam. Infektivni agens nije dokazan, iako se fibrozitis javlja tijekom nekih zaraznih bolesti gripa, malarija, shigeloze.
Somatski čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku fibrozitisa su endokrini, statički i cirkulacijski poremećaji. Bolovi u mišićima mialgije uzrokovani su upalnim promjenama fibroznog veziva, bez općih upalnih simptoma u organizmu, a laboratorijske pretrage na reumatske bolesti su uredne.
Bol je dominantan simptom, javlja se lokalno u potkožnom tkivu, na hvatištu mišića za kost mjestu spajanja tetiva ili u samom mišiću, a pojačava se pri pokretu. Bol prati osjećaj ukrućenosti, kretnje u obližnjem zglobu često su otežane, a tonus pripadnih mišića je povišen.
Tegobe pogoršavaju umor, anksiozna stanja, nepovoljni vanjski uvjeti ili dulja nepokretnost. Ukrućenost je jače izražena ujutro, a relativno brzo popušta poslije malo vježbi ili masaže. Na samome mjestu upale dolazi do lokalnih smetnji cirkulacije zbog kontrakcije krvnih žila i smanjene opskrbe tkiva kisikom, biokemijskih promjena povećanja pH u zahvaćenom području i podražaja lokalnih receptora te refleksnog mišićnog spazma, odnosno boli i ograničenih bolnih točaka.
U samom upalno-promijenjenom tkivu dolazi do stvaranja upalnog eksudata, slabi kapilarna cirkulacija, bjelančevine mišićnih vlakana mijenjaju viskoznost prelaze iz stanja sola u stanje gela, dolazi do bujanja stanica vezivnog tkiva koje sudjeluju u metaboličkim procesima fibroblasta, mišići mijenjaju elasticitet i kvalitetu vlakana fibroziraju te se javlja lokalno zadebljanje tkiva i otvrdnuće u obliku potkožnih čvorića koje je zbog podražaja lokalnih receptora senzitivnih živaca izrazito bolno.
Ako je prisutan pritisak na senzibilni živčani ogranak, bol je konstantna. Otvrdnuća u formi potkožnih čvorića vretenastog su oblika, najčešće veličine zrna graha, pretežno u mišićima ramenog obruča i među lopaticama, no potkožni čvorići ne moraju uvijek biti prisutni. Najčešća lokalizacija fibrozitisa mišića je rameni obruč i područje među lopaticama. Druge najčešće lokacije su: područje vrata bolna zakočenost vrata, šaka vezano za neka zanimanja, slabinska regija i leđa.
To se događa u slučaju sekundarne infekcije bakterijama, najčešće stafilokokom, streptokokom i proteusom, ili primjene neke terapije koja ne odgovara koži bolesnika i mijenja je u nešto nepoznato. Može biti riječ i o kontaktnom dermatitisu, obično na rukama, koji je prethodno sekundarno inficiran. U SAD-u se često javlja uz plućnu histoplazmozu, a u našim uvjetima treba misliti na uzročnika tuberkuloze. Uz to, valja misliti i na infekciju virusom herpesa, te svakako na svrab i ušljivost, koje su u posljednje vrijeme u porastu.
Budući da simetričan i nespecifičan osip može biti i znak nekih spolnih bolesti, ponajprije drugog stadija sifilisa, svakom bolesniku analizom krvi treba isključiti i tu bolest. Ako ne potražimo uzrok, u dijagnostičkom smislu u obzir mogu doći sve kožne bolesti. Zato su potrebni mikološka gljive i bakteriološka obrada, pretrage za svrab i ušljivost, a u nejasnim slučajevima i uzimanje uzorka kože. Važno je napomenuti da se u kožnim promjenama koje izazivaju id reakcije uzročnik nikad ne nađe u zahvaćenoj koži.
Ni alergološka testiranja neće pokazati ništa, jer su posrijedi vlastiti antigeni, a ne oni iz okoline. Nažalost, liječenje id reakcije u pravilu počinje tek nakon što je ona već dugo trajala.
Cilj liječenja je temeljito uklanjanje uzroka reakcije, jer tek tada može doći do potpuna izlječenja. Bolest se često vraća, jer se uzročna bolest gljivična infekcija, bakterijska infekcija, virusna infekcija i drugo obično ne liječi dovoljno dugo ili se ne izliječi u potpunosti. Kad se liječi sama id reakcija kao posljedica, teži se prekidanju opisanih imunoloških pojava.
Lokalno se daju oblozi, zatim se kraće vrijeme primjenjuju razblažene kortikosteroidne kreme najdulje do deset dana, a potom se provodi neutralna njega kože. Oralno se uzimaju antihistaminici, koji se mogu kod jačih reakcija davati i u obliku injekcija, a u vrlo teškim slučajevima nakratko se daju kortikosteroidi sistemski. Bitno je da nadležni liječnik i bolesnik što prije izađu iz začaranog kruga upornog i uzaludnog liječenja nepostojeće "alergije", jer inače dolazi do duge sistemske terapije kortikosteroidima uz brojne nuspojave, a uzrok i dalje nije prepoznat, pa ni odgovarajuće liječen.
Umjesto zaključka, vratimo se na početak - najprije pregledajte sva mjesta koja su istaknuta u pitanju s početka članka.
