Dijagnosticiranje fibromialgije. Palpaciju prstima treba obavljati s opterećenjem od oko 4 kg. Da bi se bolna točka smatrala pozitivnom, palpacija mora biti bolna. Anamnestički podatak o rasprostranjenoj difuznoj boli koja traje najmanje 3 mj.
Bol se smatra rasprostranjenom kad postoji u lijevoj i desnoj strani tijela, iznad i ispod struka i u području aksijalnog skeleta vratna kralježnica, prednja stijenka prsnog koša ili torakalna kralježnica ili donji dio kralježnice. Obradom treba utvrditi jesu li uzrok simptoma zglobovi ili periartikularna tkiva te postoji li upala ili izljev. Ako postoji upala ili dijagnoza nije jasna, treba tražiti simptome i znakove sistemskih bolesti.
Sadašnja anamneza treba otkriti brzinu nastajanja simptoma npr. naglo, postupno, vremenski raspored npr. razlike tijekom dana, trajno ili povremeno, kroničnost npr. akutno ili dugotrajno i čimbenike koji dovode do egzacerbacija npr. hladnoća, aktivnost.
Bolesnike treba ciljano pitati o spolnim odnosima bez zaštite moguća gonokokna infekcija i ubodima krpelja ili prebivanju u krajevima s endemskom Lymeskom bolešću. Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome i znakove uzročnih poremećaja vidi Tablice 1 i 2.
Ranija anamneza i obiteljska anamneza trebaju otkriti poznate reumatske bolesti i druge poremećaje koji mogu izazvati simptome sa strane zglobova vidi Tablicu 1. Pregledom glave, vrata i kože treba uočiti znakove konjunktivitisa, iritisa, promjena na sluznicama, poremećaja nosa i sinusa, povećanje limfnih čvorova, ekhimoze, kožne vrijedove, psorijatične plakove, purpuru ili osip na licu.
Kardiopulmonalnim pregledom treba uočiti znakove akutne upale ili serozitisa npr. šum, perikardijalno trenje, prigušene srčane tonove, obostranu bazalnu muklinu koja ukazuje na pleuralni izljev.
Pretragom spolovila treba uočiti iscjedak, vrijedove ili druge nalaze koji ukazuju na spolnu bolest. Pregledom mišićnokoštanog sustava treba pronaći bolne točke povezane s fibromialgijom. Pregled zglobova započinje traženjem deformacija, crvenila, edema ili izljeva, nakon čega se palpacijom procjenjuje bol i postojanje krepitacija uz utvrđivanje aktivnog i pasivnog opsega pokreta. Pri utvrđivanju neupadljivijih promjena često pomaže uspoređivanje sa suprotnim, nezahvaćenim zglobom.
Pregledom treba uočiti jesu li zglobovi zahvaćeni simetrično. Periartikularna tkiva treba pregledati u potrazi za neupadljivim, mekanim edemom na mjestu burze burzitis, bolnim točkama na mjestu hvatišta tetiva tendinitis i bolnim točkama iznad tetiva uz nalaz sitnih krepitacija tenosinovitis. Prilikom početne procjene je važno potječe li bol iz zglobova, kralježnice ili oboje, ili iz drugih tkiva, poput kostiju, burza, mišića, drugih mekih tkiva ili živaca vidi Tablicu 2.
Bol koja se pojačava kod aktivnih a ne kod pasivnih pokreta može ukazivati na tendinitis ili burzitis; intraartikularna upala obično jako ograničava izvođenje kako aktivnih, tako i pasivnih pokreta. Bol ili edem s jedne strane zgloba, ili izvan zglobne linije ukazuje na izvanzglobno porijeklo npr. iz ligamenata, tetiva ili burza ; nalaz s nekoliko strana zgloba ukazuje na intraartikularni uzrok.
Zahvaćanje distalnog interfalangealnog zgloba uz udubljenja nokta i blago asimetrično zahvaćanje drugih zglobova. Zahvaćanje proksimalnih i distalnih interfalangealnih i ponekad 1. metakarpofalagealnog zgloba; Heberdenovi čvorići; Bouchardovi čvorići.
Bol koja je difuzna i čiji je opis nedosljedan ili nejasan može potjecati od fibromialgije ili funkcionalnih poremećaja. Kod zahvaćanja zglobova, kralježnice ili oboje, može pomoći uočavanje razlike između upalnih i neupalnih poremećaja. Klinički nalazi jake jutarnje ukočenosti, netraumatskog edema zgloba ili mršavljenja ukazuju na upalu, no pretrage su često korisne. Bol u leđima uz artritis ukazuje na ankilozirajući spondilitis, reaktivni ili psorijatični artritis ili fibromialgiju.
U većine bolesnika s novonastalim izljevom je obavezno učiniti artrocentezu, kako bi se isključilo infekciju i artropatiju uslijed odlaganja kristala, kao i razlikovalo upalne od neupalnih procesa. Za otkrivanje specifičnih poremećaja mogu biti potrebne druge pretrage vidi Tablicu 1. Ako klinički nije moguće postaviti specifičnu dijagnozu, a ako pri tome može pomoći otkrivanje radi li se o upali, može se odrediti SE i C reaktivni protein. Niska SE ukazuje na malu vjerojatnost upalnih uzroka npr.
reumatske bolesti, gihta, infekcije, vaskulitisa, ali ih ne isključuje. Povišene vrijednosti govore više u prilog upale, ali su jako nespecifične, osobito u starijih osoba. Kada se misli kako se vjerojatno radi o sistemskoj bolesti, pri postavljenju dijagnoze mogu pomoći nalazi seroloških pretraga na antinuklearna protutijela, dvostruku uzvoj.
