Zglobovi pokreti

frenicus-a i iz organa te regije. Neurološka regulacija disanja. Već je spomenuto da je respiracija dijelom automatizirana dijelom pod voljnom kontrolom. Udahnuti zrak se koristi pri formiranju glasova, kašljanju, puhanju. Automatske aktivnosti kao što su uzdisanje, zijevanje, smijeh, koriste respiratorne mišiće, a pri tom povremeno sprječavaju regulaciju disanja.

Neki su autori kroz istraživanja došli do zaključka Comroce, da voljna kontrola iz somatske motorne kore i limbičkog sustava u prednjem dijelu mozga ima dvije destinacije; jedna je direktno za respiratorne mišiće preko kortikospinalnih i druga preko kortikobulbarnih putova. Sofisticirani sistem uključuje dva tipa osjetilnih sredstava za imput u kontrolni centar. Kemoreceptori odgovaraju na promjene u količini O2 u arterijama, količine CO2 i koncentracije vodikovih iona.

Mehanički receptori proprioceptori razni nađeni su u gornjim dišnim putovima; pluća, stjenka grudnog koša i dijafragmi.

Oticanje zglobova – uzroci, simptomi i prirodni lijek za otečene zglobove | Kreni zdravo!

Podražaji različitih senzornih imputa su promjenjeni pod utjecajem promjene u cirkulaciji. Sve spomenute informacije bivaju proslijeđene u respiratorne centre u mozgu, iako se malo zna o neuralnoj kontroli disanja. Malo se zna o načinu na koji kontrolni centri integriraju humoralne i mehaničke impute. Vlakna koja nisu pod kemijskom kontrolom uključuju vlakna iz proprioceptora; vlakna za kašljanje, zijevanje i vagus vlakna iz receptora za udah i izdah pulmonalni refleks je u n.

Segmentalna proprioceptivna kontrola odvija se na mišićnom vretenu, gdje u fazi udaha mišićno vreteno reagira tako da se uključuje tijekom ekspiracije kada su interkostalni mišići istegnuti. Dakle, vreteno daje svoj maksimum tijekom udaha, dok je mišić u kojem mišićno vreteno leži u kontrakciji. Pluća se zajedno sa pleuralnim listovima sa tankim slojem tekućine i intrapleuralnim tlakom subatmosferskim, nalaze u grudnom košu, unutar pleuralne šupljine.

Baze oba plućna dijela naslanjaju se na dijafragmu dok se vrh nalazi iznad nivoa klavikule. Pri kontrakciji mišića dolazi do širenja grudnog koša, povećanog tlaka u pleuralnoj šupljini što će uzrokovati širenje pluća.

Razlog tome nisu samo kontrakcije inspiratorne muskulature, nego i sniženi tlak u pleuralnoj šupljini. Dva sloja pleure ponašaju se poput novih plastičnih vrećica kada ih pokušate razdvojiti.

Zglobovi pokreti

Pri širenju pluća, tlak zraka u njima je snižen, a atmosferski tlak prolaskom zraka kroz nos i trahee nastoji izjednačiti tlak unutar pluća. Visina intrapleuralnog tlaka ovisi o rastegnutosti plućnog tkiva. Šupljina između membrana je potpuno omeđen prostor u kojem je tlak niži nego tlak izvan toraksa. Količina ulaznog i izlaznog zraka u plućima, u svakom trenutku pripada veličini pomaka i pokreta toraksa.

Površina napetosti alveola rezultat je snage unutarnjeg sloja alveola, budući da napetost njezine površine ima tendenciju smanjivanja volumena alveole. Tlak koji nastoji izazvati smanjenje volumena alveole direktno je proporcionalan površini napetosti i obrnuto proporcionalan promjeru alveola. Snažni izdisaj, znači smanjenje vertikalnog dijametra trupa. Omogućuju ga i povećavaju snažna kontrakcija torakalne muskulature, naročito m. latissimus dorsi, oba obliqusa i m.

transversus abdominis. Abdominalna muskulatura povećava intraabdominalni tlak, dijafragma se vraća u relaksirano stanje povlačeći pri tome donja rebra prema dolje i medijalno.

Zajedničko djelovanje dijafragme i abdominalne muskulature u aktu udaha: dijafragma se spušta, a abdominalni mišići su relaksirani. Podizanjem dijafragme intratorakalni tlak iznosi i do 2oo mm stupca žive. Tablica 1. Pregled muskulature koja sudjeluje u disanju.

Torakalni tip disanja.

Zglobovi pokreti

u mirnoj respiraciji. intercostales externi et interni. kod dubokog disanja. pectoralis minor. Abdominalni tip disanja. u forsiranoj respiraciji. transversus abdominis dijafragma. Obliqus abd. ZDJELICA zdjelično dno. Zdjelično dno, položeno između os pubis i os cocygis, gradi donju potpornu pregradu trbušno-zdjelične šupljine. Kroz zdjelično dno prolaze uretra, vagina i rektum. Funkcija zdjeličnog dna je da osigurava potporu i zaštitu trbušnim organima i organima u predjelu zdjelice.

U uspravnom stavu raste intraabdominalni tlak koji utje č e na rad sfingtera i perinealne muskulature, seksualne i reproduktivne funkcije. Kod izraženog laksiteta mišića i mekih tkiva uz spomenuti tlak, zdjelični organi se spuštaju izvan normalne pozicije prolaps. Zdjeli č ni obru č je gra đ en od zdjeli č ne kosti - os coxae, sastoji se od tri kosti ; os ilium - crijevna kost, os ischii - sjedna kost i os pubis - preponska kost, dijelova kralje ž nice ; os sacrum - krsta č na kost, os coccygis - trti č ne kosti.

Os sakrum poput klina postavljenog izme đ u zdjeli č nih kostiju, djeluje na poluzi prvog reda, prenose ć i te ž inu glave, trupa i gornjih ekstremiteta preko zdjelice na donje ekstremitete. Krajevi poluge su baza ili vrh sakruma, a oslonac su hvati š ta ligamenta sacroilliacale interossea na sakrumu. Mehanizam prijenosa težine je slijedeći; težina tijela pritiska bazu sakruma, potiskujući ju prema dolje i naprijed u malu zdjelicu.

Tako bi sakrum pod težinom tijela težio okretanju oko točke oslonca, čime bi baza bila potisnuta prema naprijed i dolje, a vrh sakruma prema natrag i gore. To sprječavaju snažne sakrotuberalne sveze. Zdjelična šupljina. Grani č na pruga, linea terminalis, se ž e obostrano od promontorija do gornjeg ruba simfize, dijeli veliku zdjelicu pelvis maior od male zdjelice pelvis minor.

Malu zdjelicu oblikuje os sacrum, os coccygis i dijelovi os ischi i os pubis. Ovalnog je oblika, stražnji zid je konkavan prema naprijed zbog sakralne i kokcigealne kosti. Tako pri promjenama na koštanim strukturama zdjelice, promjenama posture ili degenerativnim promjenama u ovom segmentu, dolazi do promjena i u njihovim odnosima.

To se odražava na promjenu veličine spomenutog prostora i na funkciju organa koji se tu nalaze. Prema Hodgeu, sustav paralelnih ravnina identificira;. Pri uspravnom stavu, zbog inklinacije zdjelice, apertura pelvis je smještena od straga i gore prema sprijeda i dolje, tako da s horizontalnom ravninom zatvara kut od cca 60 st.

Pri porođaju je to jedno od kritičnih mjesta! Poprečni promjer izlaza zdjelice spaja obje sjedne kosti i položen je više prema straga. Zdjelična šupljina, uz individualne razlike vezane na konstituciju, razlikuje se i prema spolu. Prednji i stra ž nji zdjeli č ni nagib su pokreti zdjelice u sagitalnoj ravnini oko frontalne ne osi. Kod normalno polo ž ene zdjelice, u inklinaciji 30 stupnjeva spinae illiace anterior superior nalaze se u horizontali sa spinama illikama posterior superior, a simfiza pubis le ž i u vertikalnoj osi.

Crte ž A. Prednji nagib zdjelice pri fiksiranom femuru dovodi do fleksije kuka, a stra ž nji nagib do ekstenzije kuka, gdje kroz posteriorni nagib simfisis pubica ide prema gore, a stra ž nji dio zdjelice se pribli ž ava femuru vi š e nego kada pokre ć emo natkoljenicu u ekstenziju.

Zglobovi pokreti

Fleksija u kuku kroz prednji nagib zdjelice dovodi spinae illiace anterior.

SLIČNI TEKSTOVI