Baš preko dodira se omogućava pravo pozitivno terapijsko dejstvo. Uopšte, na ceo organizam deluje tako što relaksira muskulaturu, ubrzava cirkulaciju, smanjuje spazam — napetost mišića.
Ona postoji koliko i ljudska vrsta. Masaža je oblik medicinskog tretmana i deo fizikalne terapije. Kod nje se lečenje vrši mehaničkom energijom.
Postoji više vrsta masaža. Manuelna masaža se najviše koristi kod nas. Ona se deli na terapijsku, sportsku i higijensku-kozmetičku. Primena masaže utiče na kožu, potkožna tkiva, mišiće, zglobove, nerve, krvne sudove. Na koži se izvode sve masaže. Masaža otklanja izumrle ćelije sa kože, sekret lojnih i znojnih žlezda, bakterije, poboljšava se disanje kože i otvaraju se pore, dolazi do bolje ishrane kože, koža postaje elastičnija i nestaju bore.
Masažom se poboljšava elastičnost i aktivnost mišića. Kraća masaža — od 5 minuta — nekad brže oporavi zamoreni mišić nego masaža od 30 minuta. Neki masažni hvatovi — pokreti opuštaju i istežu mišiće, neki smanjuju grč, neki smanjuju bol, razbijaju oziljna tkiva, eliminišu štetne otrovne produkte. Zglob je spoj dve ili više kostiju. Ako dođe do neaktivosti mišića ili imobilizacije — kada je zglob u gipsu, smanjuje se cirkulacija i ishranjenost zgloba.
Može da dođe do degenerativnih promena — okoštavanja, pa se zglobna kapsula — oklop zgloba — smežura, gubi se sinovijalna tečnost koja je bitna za normalno klizanje zglobnih delova i time se remete normalni pokreti u zglobu. Masažom može da se smanji bol, da se poboljša ishrana zgloba, da se smanji otok i da se poveća pokretljivost zgloba. Masaža deluje na površinske sudove kože, kapilare i limfne sudove, tako što se potiskuje krv sa periferije ka srcu.
Smanjuje pritisak u venama i arterijama i ubrzava protok krvi. Srce počne pravilnije da radi, a i smanjuje se visok krvni pritisak. Masažom se otvaraju novi kapilari,a i propustljivost se kod postojećih kapilara povećava. Masaža dovodi do ubrzanja cirkulacije čak i do 7 puta i pri tome se srce ne napreže. I protok limfe se poboljšava. Bukvalno se limfa u miru kreće kap po kap, a u toku masaže teče u mlazu. Limfa je bitna za smanjenje otoka.
Sindrom piriformisa Sy. Kičma čoveka izgrađena je iz 33—34 pršljena i postavljena je u srednjoj liniji zadnje strane vrata i trupa.
Postavljena je u srednjoj liniji gornje strane vrata i trupa i čini osnovu čitavog skeleta. Prostire se od baze lobanje do vrha repa. Uloga kičme kod čoveka se ogleda u nošenju i prenošenju težine gornjeg dela tela na karlicu i donje udove. Unutar kičmenog stuba se nalazi kanal u kome je smeštena kičmena moždina sa odgovarajućim omotačima i korenovima kičmenih nerava. Kičma štiti kičmenu moždinu od povređivanja.
Istovremeno, kičma daje čvrstinu i potporu telu. Iz glave, gde je smešten mozak, kao deo centralnog nervnog sistema, nastavlja se kičmena moždina koja prolazi kroz kičmeni kanal.
Kičmeni kanal sačinjavaju koštani otvori u svakom pršljenu. Iz kičme se dalje granaju periferni nervi koji oživčavaju celo telo. Kičma se sastoji od pršljenova, a svaki pršljen sa susednim i gore i dole, predstavlja zglob.
S obzirom da su pršljenovi po sastavu koštana masa, da ne bi došlo do trenja, između svakog pršljena je smešten po jedan disk koji je od pulpoznog mekanog tkiva, sa funkcijom amortizacije pokreta i sprečavanja trenja koštanih zglobnih pov-ršina tela pršljena. Kompaktnost, čvrstina i elastičnost kičme se obezbeđuje ostalim mekim tkivom koje i počinje i završava sa koštane mase pršljenova.
Kifoza Kyphosis Lordoza Lordosis. Slabiji razvoj prednjeg dela pršljena formira klinasti pršljen, a njena posledica je kifoza. Kifoza ili grba može biti zaobljena kada je grade više pršljenova i nazivamo je kifozom okruglih leđa. Takođe srećemo i oštrougle kifoze nastale deformacijom jednog ili dva tela pršljena.
Normalna vrednost lordoze u lumbalnoj regiji iznosi 15 —30 stepeni. Primarna krivina jedna ili više, je početni stadijum deformiteta, a sekundarna ili kompenzatorna krivina razvija se naknad-no u cilju održavanja uspravnog stava glave, trupa i karlice.
Kičmena moždina medulla spinalis predstavlja deo centralnog nervnog sistema, zajedno sa mozgom. Lokalizovana je duž celog kičmenog stuba, odnosno celom dužinom kičmenog kanala od prvog vratnog pršljena, atlasa, pa do baze trtične kosti pri njenom nastanku. Kako se organizam, tj. Slabinskog pršljena. Od tog mesta na dole, ka trtičnoj kosti, se pruža u vidu formacije konjskog repa — cauda eqina. Kičmena moždina je tanka, spljoštena u njenoj sagitalnoj ravni, a na bočnim stranama ima useke sulcus laterelis anterior et posterior u visini kojih izbijaju prednji i zadnji korenovi kičmenih živaca.
Takođe, kičmena moždina se sastoji iz sive i bele mase, gde siva masa obavija centralni kanal u obliku slova H H, a bela okružuje sivu. Od kičmene moždine polazi 31 par kičmenih živaca nervi spinales koji inervišu određene delove trupa i udova. Kičmeni živci su podeljeni tako da je prvih 8 vratnih nn. Kičmeni živac izbija iz bočnih žljebova kičmene moždine pomoću dva korena, od kojih je prednji motoran, a zadnji senzitivan.
Van kičmenog kanala pojedini nervi obrazuju spletove iz kojih izlaze periferni neravi. Kao što je na slici prikazano slika br. Ovo je posebno bitno jer svaki mehanični pritisak na neki deo kičmene moždine može izazvati motorne ili senzitivne poremećaje na odgovarajućim delovima tela. L.