Bol

Bol i oticanje zglobova posledica alergije

Bol i oticanje zglobova posledica alergije

Panus je tvorevina koja se sastoji od zadebljanog sinovijalnog tkiva. Panus proizvodi više enzima koji razaraju hrskavicu, čime se upalni proces konstantno održava i produbljuje.

Ovaj proces može dovesti, ne samo do razaranja hrskavice i kosti već i do oštećenja  drugih organa vanzglobne manifestacije. Uzroci pojave reumatoidnog artritisa nisu sasvim poznati. Najverovatnija teoriji jeste ta da na pojavu ovog oboljenja utiče veći broj združenih faktora, među kojima su izmenjen autoimunski odgovor, genetska predispozicija i virusna ili bakterijska infekcija. Simptomi koji ukazuju na mogućnost pojave ovog oboljenja najčešće su fizički vidljivi.

Bol i oticanje zglobova posledica alergije

Otečenost i bol zglobova, kao i jutarnja ukočenost su prvi indikatori. Ove promene traju najmanje šest nedelja pre nego što se dijagnostikuje reumatoidni artritis. Iako se ovo oboljenje skoro uvek razvija u zglobovima prstiju šaka i stopala, može da zahvata i sve ostale periferne zglobove skočne zglobove, kolena, kukove, laktove, ramena. Bol je najčešće simetričan, ali može biti jači s jedne strane.

Upaljeni zglobovi obično su topli. Čvorići su obično bezbolni, retko su posledica reumatoidnog vaskulitisa upale krvnih sudova. Moguća je i pojava izliva tečnosti u kolenima. Pregled se zasniva na razgovoru lekara sa pacijentom, kompletnom fizikalnom pregledu, i laboratorijskim analizama.

Put ka izlečenju, osim uzimanja odgovarajuće prepisane terapije, često je i promena stila života oko koje se pacijent savetuje sa lekarom. Sistemska skleroza skleroderma je bolest vezivnog tkiva. Karakteriše se inflamatornim zapaljenskim promenama koje dovode do zatezanja, zadebljanja i fibroze kože, ali i do većih ili manjih oštećenja unutrašnjih organa, pre svega srca, pluća, bubrega i gastrointestinalnog sistema.

Uzrok nastanka i patogeneza nisu potpuno poznate, ali se navode tri moguća mehanizma: autoimunske promene, promene metabolizma kolagena i vaskularne promene. Nakon toga se javlja bezbolni otok i osećaj zatezanja prstiju ruku ili celih šaka. Koža postaje zategnuta, zadebljana i tvrda i gubi fine nabore, teško se rasteže i odvaja od podloge, a na njenoj površini se pojavljuju polja hiper ili hipopigmentacije.

Lice zbog fibroze kože gubi finu mimiku, a oko usta se javljaju brazde, usni otvor se smanjuje, nos postaje izdužen, a oči sitnije u pitanju je tzv. U koži i potkožnom tkivu se javljaju kalcifikacije od malih, tačkastih do velikih masivnih koje se neretko mogu upaliti. Najpre se javljaju zglobne promene na zglobovima šaka i skočnim zglobovima. Razvoj je akutan ili postepen, uz oligoartikularni i poliartikularni zahvat. Najpre se javlja otok, jutarnja ukočenost, bol, a zatim i crvenilo.

Zahvaćene su i tetive i tetivne ovojnice. Moguća je i kompresije nerava, npr. Razvijaju se fleksijske kontrakture prstiju šaka, zglobova ruke i laktova. Ipak, karakteristična je blaga slabost proksimalnih mišića. Sistemske promene mogu biti različite, zavisno od zahvaćenog područja. Gastrointestinalni simptomi uključuju pojavu disfagije poremećaj gutanja, gorušice, dijareje, hematemeze povraćanje krvi, melene pojava krvi u stolici, abdominalne distenzije i perforacije creva.

Plućne promene obično se javljaju u kasnijoj fazi bolesti i one vode ka dispneji poremećaj disanja uz kašalj, restriktivne i opstruktivne smetnje. Promene u radu bubrega mogu se brzo razvijati, sve do insuficijencije, uremije i hipertenzije. Srčane smetnje manifestuju se u pojavi perikarditisa zapaljenje srčane kese i miokardijalne fibroze. Javlja se i žutica, pruritus svrab, hepatomegalija uvećanje jetre, neuropatija, različite neurološke promene i anemija. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze i pregleda lekara specijaliste.

Uz to, dodatne analize koje je potrebno obaviti su: sedimentacija krvi, pregled urina, rendgenski snimci, kontrastni pregled barijumom, specifična antitela, elektrokardiogram, ispitivanje plućne funkcije i ultrazvučni pregled srca i abdomena. Sistemska skleroza se ne može izlečiti, ali se odgovarajućom terapijom simptomi mogu smanjiti, bolest kontrolisati i može se poboljšati kvalitet života obolelih.

Za ublažavanje Raynaudovog fenomena koriste se blokatori kalcijumovih kanala, uz odevanje u toplu odeću, prestanak pušenja kod pušača, i sl. Antacidi se upotrebljavaju za ublažavanje ezofagealnog refluksa, a ACE inhibitori u kontroli hipertenzije i usporavanju progresije bubrežne bolesti.

Za upalni miozitis i perikarditis daju se glukokortikoidi. Iako potpuno izlečenje nije moguće, ublažavanje simptoma uz smanjenje bolova i kontrolu napredovanja bolesti uz zahvat ostalih organa od izuzetne je važnosti. Što se ranije pacijent obrati lekaru specijalisti i što se pre obavi pregled veće su šanse za rano otkrivanje, i kontrolu razvoja bolesti. Fibromialgija je bolest koja spada u grupu generalizovanih bolnih stanja, nepoznatog porekla, koje karakterišu duboki bolovi, osetljivost i ukočenost mišića, tetiva i susednih mekih tkiva.

Dijagnoza je klinička, a može se lečiti kombinacijom lekova za kupiranje bola, vežbanjem i promenom stila života. Ovo oboljenje može zahvatiti bilo koje mišićno vezivno tkivo, a najčešće potiljak, vrat, ramena, grudni koš, lumbalni deo i bedra. Ograničen bol i osetljivost, tj. Simptomi fibromialgije su više generalizovani, bez specifičnih promena. B.

SLIČNI TEKSTOVI