U ovu grupu oboljenja ubrajaju se ankilozirajući spondilitis, Reiterova bolest nepurulentni atritis, uretritis i konjuktivitis, spondilartro-patija u sklopu Crohnove bolesti, ulcerativ-nog kolitisa i psorijaze, kao i spondilatro-patije nepoznate prirode koje se javljaju u mlađem životnom dobu. Reumatoidni artritis se karakteriše predominantnom lokalizacijom u vratnom segmentu kičmenog stuba, sa čestom atlanto-aksijalnom subluksaci-jom.
Ostale spondilartropatije obično su simptom neke opšte bolesti, kao što su Whippleove, Behcetove ili Pagetove bolest, akromegalija, osfikacija zadnjeg po-steriornog ligamenta i drugih bolesti koje mogu biti uzrok nespecifične spondilartropatije. Bol u vratu i leđima sa iradijacijom u gornje ili donje ekstremitete. Cervikalna radikulopatija znatno je reda u odnosu na lumbosakralnu.
Uzroci koji do nje mogu dovesti su mnogobrojni tabela I, a medu njima je najčešći pro-laps intervertebralnog diska. Prolaps intervertebralnog diska cervi-kalne regije nastaje zbog dejstva fizičke sile koja svojim intenzitetom premašuje obim fiziološke pokretljivosti kičmenog stuba. Stoga su u najvećem riziku osobe koje obavljaju teške fizičke poslove, radnici na vibracionim aparatima i vozači, ali i pušači kod kojih postoji hronični bronhitis sa teškim, upornim kašljem. Klinička slika se razlikuje u zavisnosti od nivoa prolabiranog diska, od toga da li je reč o medijalnoj ili lateralnoj protruziji, kao i od stepena prolapsa.
U odnosu na nivo lezi-je najčešći je prolaps C6-C7 diska, sa posledičnom radikulopatijom C7 korena.
U zavisnosti od toga da li je prolaps u središnjoj liniji ili je pomeren u jednu stranu, nastaje cervikalna mijelopatija ili radikulopatija, a stepen prolapsa uslovljava intenzitet neurološke simptomatologije. Po pravilu su prvi simptomi bol i ukočenost vrata, da bi u narednom periodu nastalo širenja bola u ramena, region lopatica i ruke, u zavisnosti od oštećenog korena.
Ovim simptomima se često pridružuju i parestezije, hiperestezije i slabosti derma-tomske distribucije. Cervikalna mijelopatija se objašnjava direktnim kompresivnim efektom prolabiranog diska na medulu, ali i ishemijom medule kao posledicom kompresivnog efekta diska na arteriju spinalis anterior.
Prolaps intervertebralnog diska lum-balne regije uslovljen je primarno velikim statičkim opterećenjem lumbosakralne regije, kao i dejstvom fizičkih sila koje pre. Prolabirani intervertebralni diskus najčešće samo napinje zadnji longitudinalni ligament, bez njegove rupture, iako povremeno dolazi i do proboja ne samo ligamenta već i dure mater.
Klinička slika, kao i u slučaju cervikalnog prolapsa diska, zavisi od tri faktora, nivoa protruzije, njene lokacije medijalna, paramedijalna ili lateralna i stepena protruzije. Najčešća protruzija se sreće na nivou intervertebral-nog prostora L4-L5, sa kompresijom kore-na L5, a odmah iza nje je protruzija na nivou L5-S1, sa kompresijom korena SI. Medijalna protruzija dovodi do kompresije više lumbosakralnih korenova sa kliničkom slikom kaude ekvine, paramedijalna protruzija dovodi do kompresije korena ispod mesta kompresije, a lateralna protruzija zahvata koren u istom nivou.
Sledeći parametar koji određuje kliničku sliku je stepen protruzije. On uslovljava kliničku sliku u zavisnosti od širine spinalnog kanala, jer je čest slučaj da i veće protruzije kod širokih spinalnih kanala ostaju potpuno asimptomatske, kao i da veoma blage protruzije kod uskih kanala dovode do značajne onespobljenosti bolesnika. Ipak, stepenu.